Turističko – geografski položaj valjevskih sela

Autor: Mr Vuk Garača

.
Zaseok Bebića Luka pripada selu Poćuta kao većoj administrativnoj cjelini, koja predstavlja privredno, saobraćajno i obrazovno središte nekoliko okolnih sela: Vujinovače, Brezovice, Rebelja, Tubravića, Rovni, Sovča i Kunica. Međutim, Poćuta se nalazi na prostoru jedne veće geografske cjeline, koja je poznata pod nazivom Valjevska podgorina. Podgorina naime, obuhvata područje južno i jugozapadno od Valjeva, čineći prelaz iz dolinsko-ravničarskog u brdsko-planinski kraj. Takođe, treba spomenuti i Valjevo kao kulturno i admistrativno zaleđe Podgorine i centar Kolubarskog okruga.
.
Položaj prema glavnim turističkim pravcima

Kada se govori o turističko-geografskom položaju Bebića Luke u smislu saobraćajne povezanosti sa matičnim mjestima boravka turista, odnosno o položaju u odnosu na saobraćajnice, može se govoriti o dva aspekta ove povezanosti. Prvo i osnovno pitanje, odnosno aspekat o kome se treba govoriti jeste povezanost Valjeva sa drugim dijelovima Republike Srbije, a drugo pitanje odnosi se na povezanost Bebića Luke i Valjeva.

Govoreći o saobraćajnoj povezanosti Valjeva u republičkim okvirima mora se uzeti u obzir drumska i željeznička komponenta kopnenog saobraćaja. Drumski saobraćaj ima veoma veliku ulogu, kako za turizam, tako i za industiju, odnosno privredu uopšte i predstavlja odliku savremenih naselja, što bi se za Valjevo moglo reći. Naime, od Valjeva u vidu zvijezde petokrake polazi pet drumskih saobraćajnica: prema sjeveru ka Šapcu; prema sjeveroistoku ka Beogradu, i to u dva pravca: preko Lazarevca i preko Uba; drumski put ka jugu povezuje Valjevo sa Požegom; prema jugoistoku sa Bajinom Baštom, a prema sjeveroistoku Valjevo je povezano sa Loznicom. U širem smislu, pomenutim drumskim pravcima Valjevo ostvaruje saobraćajni kontakt sa Beogradom, Pančevom, Novim Sadom, Zrenjaninom, Suboticom, Kragujevcem, Kraljevom, Čačkom, Užicem i nizom drugih većih i manjih naselja.

Što se tiče željezničkog saobraćaja treba reći da željeznička pruga prolazi kroz Valjevo i da predstavlja integralni dio Ibarske pruge, odnosno pruge Beograd-Bar, ali da je povezana i sa prugama koje prolaze kroz doline Zapadne Morave, Ibra, Velike i Južne Morave. Može se zaključiti da je Valjevo na taj način povezano i sa Skopljem, Solunom, Sofijom, Budimpeštom ili Bečom. Takođe, treba istaći da je pruga Valjevo-Loznica u izgradnji i da ima važan lokalni i regionalni značaj. Takođe, od značaja može biti i sportski aerodrom Valjevo.

Karta br. 2. Auto karta sa prikazom drumskih i željezničkih saobraćajnica.

Izvor: Autokarta Jugoslavije, razmjer: 1:6 500 000.

Kao drugi bitan aspekt sobraćajne povezanosti javlja se pitanje povezanosti Valjeva sa određenim turističkim lokalitetom, u ovom slučaju Bebića Lukom, odnosno Poćutom. Poćuta se nalazi na regionalnom putu Valjevo-Bajina Bašta-Užice oko 15 km jugozapadno od Valjeva. Međutim, kako je u izgradnji hidroakumulacijono jezero Rovni, na rijeci Jablanici kod sela Rovni, dio puta će biti potopljen, pa je nedavno puštena u promet novoizgrađena dionica modernog asfaltnog puta, što bi trebalo da doprinese poboljšanju uslova saobraćanja, kao i povećanju frekventnosti saobraćaja na ovom prostoru. To bi trebalo da se odrazi i na turističku djelatnost ovog kraja, jer su uslovi saobraćanja jedan od najvažnijih momenata u turističkim kretanjima od matičnog mjesta turista ka potencijalnom turističkom lokalitetu.
.
Položaj prema glavnim turističkim disperzivima

Kada se govori o turističko-geografskom položaju mora se obratiti pažnja i na položaj turističkog lokaliteta, odnosno motiva u odnosu na matična mjesta boravka turista, koja predstavljaju zonu emitovanja turista prema turističkim mjestima. U ovom kontekstu postoji nekoliko vrlo značajnih pitanja i momenata. Kao prvo pitanje koje je nezaobilazno kada se govori o planiranju turizma neke sredine jeste, prije svega, odrediti koji to prostori predstavljaju matična mjesta u odnosu na potencijalni lokalitet, jer od toga zavisi ne samo materijalna funkcija godišnjeg obrta sredstava i iskorišćenosti kapaciteta, nego i sveukupna, višegodišnja privredna djelatnost usmjerena prema turističkim aktivnostima.

Govoreći o Bebića Luci kao o potencijalnom lokalitetu seoskog turizma treba primijetiti da njegova atraktivnost može biti značajno promjenjiva. Naime, radi se o variranju zainteresovanosti turista da jedan dio slobodnog vremena provedu na ovom turističkom lokalitetu, a kao posljedica postojanja motiva sličnih sadržaja i sličnog kulturnog miljea u neposrednoj blizini nekog konkretnog matičnog mjesta. Zato svaki turistički lokalitet gubi značajan dio turista iz onih matičnih mjesta koja se po vrsti svoje ponude podudaraju sa pomenutim. U tom smislu Bebića Luka, u najvećoj mjeri, ali ne isključivo, može da računa na Beograd i ravničarske predjele Vojvodine kao na matična mjesta boravka potencijalnih turista, koji se kako geografski tako i kulturološki potpuno razlikuju i predstavljaju, manje više, jedno urbanizovano područje, koje je, moglo bi se reći arhitektonski i prostorno monotono. U tom smislu Valjevska Podgorina ima sve predispozicije da razvija seoski turizam, kao značajnu privrednu granu, jer je geografski izuzetno dobro otvorena i eksponirana prema Panonskom basenu, kao potencijalnom matičnom mjestu boravka turista.

Međutim, ne može se prenebregnuti ni činjenica o slobodi i želji turista da istražuju i mijenjaju životno okruženje u bilo kojem smislu, tako da ne bi trebalo da čudi da se u Valjevskoj podgorini kao turisti nađu stanovnici Niša, Leskovca ili Vranja, pogotovo ako se zna da su to po mentalitetu stanovništva, ali i kulturološki prilično različiti krajevi.
.
Položaj u odnosu na glavne konkurente

Turističko-geografski položaj podrazumijeva još jedno važno pitanje koje je vezano za položaj turističkog motiva u odnosu na konkurente. Ovdje se takođe, rasprava može voditi u dva smijera. Prvo se, kao značajno pitanje nameće problem konkurencije na domaćem turističkom tržištu, a kao logičan slijed stvari i nimalo naivno, pitanje strane konkurencije.

Kada je riječ o konkurenciji u domaćim turističkim okvirima treba imati na umu da se ne radi samo o konkurenciji u okviru istih grana turizma, nego o sveopštoj konkurenciji na turističkom tržištu i borbi za svakog turistu. U tom smislu posmatrana Bebića Luka kao potencijalni motiv seoskog turizma, u svakom slučaju ima prilično jaku konkurenciju, naročito ako se govori o sezoni godišnjih odmora, praznika i raspusta. Upravo iz tih razloga potrebno je identifikovati svaku moguću konkurenciju kako u ljetnjem, tako u zimskom dijelu sezone i proanalizirati uzroke i mogućnosti upliva na ravan turističke posjećenosti motiva drugih vrsta.

Kao najveći takmac seoskom turizmu, u ljetnjem periodu godine, javlja se primorski turizam i to, prije svega kao posljedica navike i moglo bi se reći zablude turista da se aktivan i pravi odmor može postići isključivo na moru. To je razlog što su godišnji odmori za vrijeme dugog toplog ljeta rezervisani upravo za ono čuveno „mira-mare“. Međutim, praksa govori sasvim suprotno, a razlozi navedeni za boravak na moru prikazuju se u svoj svojoj stereotipnosti. Naime, većina turista na moru pored kupanja i izležavanja na suncu nemaju nikakvih drugih aktivnosti, a to svakako ne predstavlja aktivan odmor. Sve navedeno i mnogo više može se postići na selu, gdje se pored praktične strane sa nizom različitih aktivnosti, kao prednost javlja edukativni karakter i iskonska podloga seoskog turizma. Kao razlog više treba navesti daleko veću pristupačnost Valjevske podgorine kako po udaljenosti i dobroj saobraćajnoj povezanosti, tako i po materijalnim troškovima u odnosu na ostvarenu satisfakciju. Ovdje i klima može da igra značajnu ulogu, ako se zna da se ljetnje dnevne temperature u planinskom području lakše podnose, a da su večeri umjereno svježije. U prilog ovome ide i porast boravka turista u planinskim centrima u odnosu na morske, za navedeni period godine. Pa ipak ne treba biti pretenciozan pa reći da selo ili bilo koji drugi motiv može zamijeniti more, ali mu se može postaviti kao dobra alternativa.
U zimskoj sezoni kao dominantni faktori turističke ponude, a defakto i boravka turista javljaju se provjereni planinski centri kao što su Kopaonik i Zlatibor. Istina oni u potpunosti i najbolje mogu ispuniti očekivanja onog dijela posjetilaca kojima je pažnja usmjerena na sportove na snijegu. Međutim, postoji značajan broj onih koji odmor na planinama provode sa porodicom, prije svega šetajući, uživajući u prirodnim ljepotama i čistom vazduhu i eventualno sankajući se. Oni su tu, možda samo zbog nedostatka kvalitetne i sveobuhvatne turističke ponude i neznanja za neke druge moguće motive, pa se planinski i zimski centri nameću kao tradicionalni i jedini mogući način ostvarenja nečijih očekivanja. Iako je, u ovom slučaju, udaljenost matičnih mjesta boravka od turističkog motiva znatno smanjena, u odnosu na more, ne može se prenebregnuti kao činjenica i jedan od faktora koji govore u prilog seoskom turizmu u Valjevskoj podgorini, pogotovo ako se zna da pretenduju na istu matičnu zonu.
Kada je riječ o konkurenciji između motiva istog sadržaja i istog pojavnog oblika o tome bi svakako moglo dosta da se govori da je seoski turizam u našoj zemlji iole razvijen i da predstavlja bilo kakav faktor u okviru turističkog tržišta. Ipak postoji nekoliko seoskih naselja koja pretenduju da se bave ili se već stvarno bave seoskim turizmom. Tu bi se, prije svega mogli izdvojiti Brankovina, Tršić, Sirogojno, Koštunići, Kosjerić, Guča, Mionica, Strugani, Seča Reka, Knić i možda još po neki.

Ovdje odmah treba istaći da Tršić, Brankovina i Guča imaju više manifestacioni karakter vezan za Vukov sabor, Dane Desanke Maksimović i Dane trube, ali i dobru osnovu da dugogodišnju tradiciju i ugled tih manifestacija pretoče u nešto više. Što se položaja tiče Brankovina i Tršić su tu u blagoj prednosti u odnosu na Bebića Luku, jer se nalaze nešto sjevernije i bliže matičnoj oblasti boravka turista. Za Sirogojno i Koštuniće može se reći da su više okrenuti etno turizmu baveći se proizvodnjom suvenira, narodne nošnje ili zdrave hrane. Ipak njihovi potencijali su ogromni, ali ne naročito dobro iskorišćeni. Loš položaj Sirogojna ovdje je ublažen lokacijom na turistički atraktivnoj planini, mada se ni Koštunići ne mogu pohvaliti baš dobrim položajem pa je Bebića Luka pored ostalog i ovdje u prednosti. Moglo bi se reći da Kosjerić, Knić, Strugani, Seča Reka, pa i Mionica, u našim uslovima, predstavljaju prave male centre seoskog turizma, ali sve dok je njihova aktivnost pojedinačna i povremena i dok se veći dio seoskog stanovništva ne uključi u to ne može se govoriti o razvijenom seoskom turizmu. Treba istaći da, što se položaja tiče Bebića Luka ne zaostaje za njima, a kad je neposredna konkurencija u pitanju tu je u prednosti jer na potezu Valjevo-Bajina Bašta nema seoskih naselja koja se bave pomenutim, dopunskim privrednim djelatnostima, što nije slučaj sa selima na potezu Valjevo-Požega.

Možda bi trebalo pomenuti i seoska naselja u jugozapadnom dijelu zemlje, gdje postoji veći broj sela koja primaju turiste. Međutim, kako se ova sela nalaze u području planinskih zimskih centara, Zlatibora i Kopaonika, to se njihova djelatnost, možda više može okarakterisati kao pružanje usluga privatnog smještaja, a ne kao seoski turizam. Sa te strane oni suštinski ne predstavljaju pravu konkurenciju seoskom turizmu u Valjevskoj podgorini i krajevima oko nje. Ne bi bilo zgorega iznijeti i činjenicu da seoski turizam u Vojvodini, a pogotovo istočnoj Srbiji nije uzeo maha i da se javlja isključivo u funkciji privatnog smještaja oko poznatih banja i ima pojedinačni karakter, pa prema tome ne predstavlja ozbiljnu konkurenciju.

Može se primijetiti da banjama ovdje kao faktorima konkurencije nije dat veliki značaj, jer kod nas banjski turizam još uvijek ima, prije svega, lječilišni karakter, a same banje predstavljaju, uglavnom stecišta starijeg djela populacije. Iz tih razloga banjski turizam nema puno dodirnih tačaka sa seoskim turizmom, pa mu ne može, bar za sada predstavljati objektivnu konkurenciju.
Na kraju treba naglasiti i značaj inostrane konkurencije u svakom smislu, jer je primjetna zainteresovanost domaćih turista da svoj godišnji odmor provedu izvan granica matične zemlje. Ipak, što se tiče domaćeg seoskog turizma, on sa te strane nije ugrožen, zbog činjenice da domaći turisti, uglavnom posjećuju pomorske turističke zemlje. Međutim, seoski turizam u zapadnoj i srednjoj Evropi već odavno ima nacionalni značaj, donosi značajna prihode, pa između ostalog postaje i znak raspoznavanja pojedinih zemalja. Najveći takmaci u tom pogledu predstavljaju, prije svega, susjedne zemlje, kao što su Mađarska, Bugarska i Slovenija, kako zbog slične nacionalne kulture i onoga što na tržištu imaju da ponude, tako i zbog bolje saobraćajne povezanosti i boljeg kvaliteta i drumskih, i željezničkih puteva. Austriju, Švajcarsku i Francusku ne treba ni pominjati.

Poslije svega rečenog, može se zaključiti da Valjevska podgorina, pa tako i Bebića Luka, kao potencijalni turistički motiv, imaju povoljan turističko-geografski položaj . To se odnosi kako na pitanje saobraćajnica, mada je udaljenost od autoputa znatna, tako na pitanje odnosa turističkog lokaliteta prema matičnim mjestima boravka turista. Što se tiče konkurencije postoje svi uslovi za ubrzani razvoj seoskog turizma na pomenutom prostoru i lokalitetu, gde postojeća konkurencija može djelovati samo pozitivno na kvalitet usluga i porast broja onih koji žele da se bave jednom, za nas novom, dopunskom privrednom djelatnošću koja se zove seoski turizam.

Karta br. 3. Prikaz Jugoslavije i njenih susjeda.

Izvor: Encyclopedia deluxe 2003, razmjer: 1 : 1 000 000.
.
Literatura

1. Lukić, M. (1990), Poćuta i njene škole, Oš „Zdravko Jovanović“, Valjevo
2. Pjevač, N.(2002), Valjevske planine – mogućnost razvoja turizma, Zadužbina Andrejević, Beograd
3. Ćeranić, Z. (1985), Selo Bebića Luka, Zavod za zaštitu spomenika Valjevo, Valjevo
4. Grupa autora,(1956), Valjevo i okolina, Turistička štampa, Beograd
5. Encyclopedia deluxe 2003
6. Autokarta Jugoslavije, razmjer: 1:6 500 000.