Stanje prostora na Donjem gradu Petrovaradinske tvrđave u periodu 1996/2006

Autor: Mr Vuk Garača

Stanje Donjeg grada u periodu 1996/2006, odnosno presjek stanja, biće dat na osnovu dijela analize Podgrađa prikazane u Planu revitalizacije Petrovaradinske tvrđave, koji se odnosi na ovaj dio, te na osnovu direktnog uvida u stanje prostora, kada je u pitanju 2006. godina. Izuzetno je važno sagledati stanje prostora za koji se želi uraditi plan turističkog razvoja i uređenja, kako bi se došlo do objektivnih podataka, koji ukazuju na veliki broj bitnih faktora koji utiču na donošenje odluke o sprovođenju plana turističkog uređenja. Ovaj postupak se praksi još naziva turistička valorizacija.

U tom smislu, bitan je podatak, kojeg iznosi pomenuti Plan, gdje se jasno kaže da je Podgrađe ugroženo vlagom, što se naročito odnosi na prizemlja. Date su i konkretne brojke, gdje se vidi da je 67% poslovnih i 47% stambenih jedinica potpuno vlažno. Kada je riječ o podrumima tu je situacija znatno teža, jer su, kako se u Planu navodi, uglavnom potpuno pod vodom. Ovo se jedino ne odnosi na objekte u Štrosmajerovoj ulici, koja je nešto izdignutija u odnosu na druge ulice. Porijeklo vode nije jasno utvrđeno, ali su mogući izvori: podzemna voda, procjedna voda ili voda koja se skuplja usjlijed neadekvatnog odvodnjavanja atmosferskih padavina sa ulica, mada nije isključeno da i neispravne kućne instalacije i kanalizacija učestvuju u svemu tome (Plan revitalizacije Petrovaradinske tvrđave, 1996).

Prema planu za regulisanje saobraćaja u ovom dijelu Tvrđave, može se zaključiti da on nije bio posebno velikog intenziteta, te da je već ranije tranzitni i teretni saobraćaj preusmjeren na „Ženjeljev“ i most „Slobode“. Iz Plana revitalizacije, nema jasnih naznaka o tome u kakvom se stanju nalaze objekti Donjeg grada. Međutim, u dijelu koji sagledava dugoročni razvoj, u odjeljku za Podgrađe, kaže se sljedeće: „U Podgrađu je neophodno rekonstruisati cjelokupnu infrastrukturu“, te da se slobodan prostor trgova i ulica mora urediti, tako da se sačuva postojeća kocka na kolovozima, te da se vrati tamo gdje ju je ranije zamijenio asfalt (Plan revitalizacije Petrovaradinske tvrđave, 1996, 57).

Iz ovoga se može donijeti djelimičan zaključak, da ulice nisu uređene, da je infrastruktura veoma loša, zbog čega se pretpostavlja da je i stanje većine objekata loše. Ovome ide u prilog činjenica da je prisutna vlaga u oko 47% stanova, odnosno 67% poslovnih objekata, što ako se pretvori u realnu površinu iznosi 7.144 m². To je 51,5% površina svih izgrađenih struktura civilnog dijela Donjeg grada. Prema ovoj analizi, možemo sa znatnom sigurnošću reći, da su objekti u lošem stanju i da im je neophodna rekonstrukcija. Na osnovu ovoga, može se izvući još jedan podatak, a to je da su fasade, takođe u lošem stanju i da i njih treba obnoviti (Plan revitalizacije Petrovaradinske tvrđave, 1996).

Kada je riječ o stanju prostora ove cjeline Petrovaradinske tvrđave za 2006. godinu, onda je to znatno lakši posao, bez mnogo dvoumljenja i pretpostavki. Na samom početku se može iznijeti opšti utisak da Podgrađe djeluje oronulo, zapušteno i beznadežno. Objekti su u izuzetrno lošem stanju, što se odnosi i na instalacije u njima. Na osnovu stanja iz 1996. godine, može se zaključiti da je propadanje nastavljeno, jer se sa sigurnošću zana, da u navedenom periodu, nije urađeno ništa po pitanju sanacije ključnih problema, a naročito ne vlage i izlivanja vode u podrume. O tome svjedoči konkretan primjer da se kuća, sa koje se obrušio vijenac krova u dužini od sedam metara, što se desilo avgusta 2005. godine, još uvijek nalazi u istom stanju, što fizički ugrožava građane, jer olabavljene cigle, crijep i oluk prijete da se obuše na prolaznike. Fasade su propale, malter se prisustvom vlage potklobučio, a na pojedinim mjestima i otpada.

Slika br. 15. Prikaz obrušenog vijenca na kući u ulici Vladimira Nazora.

Izvor: Vuk Garača, 2006.

Treba, posebno napomenuti da su dvorišta u jezivom stanju, te da služe kao stovarišta starih stvari i ogreva, jer su podrumi prisustvom vode, neupotrebljivi. Drugi strahovito velik problem jeste voda u podrumima kuća u Podgrađu. Ova voda, ugrožava sve prostorije u objektu, jer se kapilarno penje i stvara vlagu i nezdrave uslove za život. Treba pod hitno ispitati porijeklo te vode i početi sanaciju ovih prostorija, kako bi se vratile u funkcionalno stanje. Dalji problemi su komunalne prirode, a odnose se na neriješeno pitanje centralnog grijanja i telefona. Ako se misli ozbiljno razvijati turistička i ugostiteljska djelatnost na ovom mjestu to je neophodno uraditi, jer je grijanje na struju u 21. vijeku nedopustiv luksuz, a na ugalj ekološka katastrofa, dok je nemanje fiksnog telefona, praktično u centru grada, kada već mobilna telefonija omogućuje interkontinentalne razgovore, sramota.

Stanje saobraćaja se, poslije 1999. godine, znatno pogoršalo, što je rekonstrukcijom mosta „Slobode“, donekle popravilo situaciju. Ipak, intenzitet saobraćaja Beogradskom ulicom je velik, te u pojedinim dijelovima dana, nije moguće preći sa jedne, na drugu stranu ulice.

Ono što je očito, a od ključne važnosti za turistički razvoj Petrovaradinske tvrđave jese činjenica da se Vojska Srbije, još uvijek nije iselila iz objekata i Vojne bolnice u Donjem gradu, što sigurno otežava, bilo kakvo planiranje i rad na ovome prostoru.

Treba reći da se tokom 2006. godine počelo raditi na fasadama, pojedinih objekata Podgrađa. Potpuno su uređene tri fasade i to na zgradama u Beogradskoj ulici, a jedna od njih je i zgrade „Magistrata“. Ovo jeste pozitivno, ali ne i krajnje rješenje, jer će u prisustvu vlage ove obnovljene fasade vrlo brzo propasti. Javna rasvjeta na ulicama i trgovima je slaba, tako da noću nije ugodno prolaziti, pogotovo bočnim ulicama.

Literatura

  1. Popović, V., (1996): Petrovaradinska tvrđava-program revitalizacije, JP „Urbanizam“, Novi Sad
  2. Rakić, V., (2004): Analiza Petrovaradinske tvrđave, JP «Urbanizam», Zavod za urmanizam, Novi Sad
  3. Garača, V. (2007), Fotografije Petrovaradinske tvrđave